DIR Return Create A Forum - Home
---------------------------------------------------------
Balkan Working Dog
HTML https://balkanworkingdog.createaforum.com
---------------------------------------------------------
*****************************************************
DIR Return to: - Istorija
*****************************************************
#Post#: 310--------------------------------------------------
Istorijat APBT-a
DIR By: Mournblade
Date: September 26, 2013, 5:47 pm
---------------------------------------------------------
Istorijat APBT-a
Kada govorimo o nastanku i istoriji američkog pit bul
terijera, postoje dve suprotstavljene struje. Neki smatraju da
je APBT čist nastavak Olde English Bulldoggea, dok drugi
tvrde da je potomak „bull and terriera“. Samim tim se istorija
ove pasmine može nazvati kontroverznom. Ne postoji teorija sa
kojom će se svi složiti, ali kada sakupimo istorijske
dokaze, knjige različitih autora iz prošlosti, i to spojimo
sa stanjem današnjim, ipak možemo doći do nekih odgovora.
Američki pit bul terijer je jedinstvena pasmina, posebna po
mnogim aspektima. Oduvek je bila isključivo radna, i upravo
taj atribut je izoštrio neverovatne osobine – izuzetne atletske
sposobnosti, gejm, otpornost, fokusiranost na izvršenje zadatka,
i da budemo iskreni – agresivnost prema drugim psima, mada je ta
agresivnost u suštini proizvod modernog doba.
HTML http://s20.postimg.org/90nwu5ff1/ISTORIJAT.jpg
Buldog
Ukoliko krenemo od poznatih početaka, oni su naravno vezani
za molose, velike ratne pse. Neki autori veruju da su molosi,
karika koja spaja vukove i buldoge modernog doba. Držanje
velikih ratnih pasa su kasnije preuzeli stari Rimljani, koji su
sproveli i detaljniju selekciju životinja koje su koristili u
ratu, kao i za borbe u arenama.
Sledeća karika, koja povezuje molose sa buldozima,
pretpostavlja se, bili su alani. Na starim slikama je
sačuvan izgled tih pasa koji su ličili na moderne
APBT-e, s tim što su bili mnogo veći, veličine
današnje doge. Alani su po svemu sudeći razvijeni u
zapadnoj Evropi, a korišćeni su za lov na divlje svinje,
kao i za kroćenje bikova. S obzirom na izuzetnu snagu,
korišćeni su i za čuvanje stada od vukova. Dakle,
jasno je da je već tu, u davnoj prošlosti, započela
bliska dispozicija sa čovekom, jer su ti psi praktično
bili članovi porodica, usko povezani s čovekom.
Buldozi, koji su potekli od ovih pasa, bili su značajno
manji, ali samim tim agilniji i brži, ali se njihova uloga
člana porodice nastavila, a raznolika upotreba je od njih
napravila pse izuzetno sposobne za obavljanje različitih
zadataka. To, u kombinaciji sa ekstremnom hrabrošću je
dovelo do toga da su buldozi korišćeni u bull-baitingu,
borbama, radu sa stokom, čuvanju i lovu. Treba znati da
originalni buldozi nisu bili agresivni prema drugim psima,
najčešće su radili u malim grupama, zajedno sa
lovačkim psima i goničima, tako da preterana
agresivnost prema sopstvenoj vrsti nije bila poželjna, niti je
egzistirala kao osobenost pasmine.
Naziv „bulldog“ je prvi put zvanično spomenut 1631., i to u
pismo napisanom u Španiji, čiji je autor bio Englez,
Prestvič Iton, koji je zamolio svog prijatelja, Džordža
Velingama u Londonu da mu nabavi „dobrog mastifa i dva buldoga“.
To znači da su tada u V. Britaniji postojali i buldozi i
molosi, kao dve različite, uslovno rečeno pasmine.
Stari buldozi su svoje ime dobili po radnim karakteristikama, a
ne zato što su pripadali pasmini koja se zvala „buldog“. Treba
znati da psi u to vreme nisu niti razvijani niti održavani kao
čistokrvni. Pedigrei nisu vođeni sem u najelitnijim
kenelima. Selekcija je išla isključivo po radnoj liniji,
odnosno radnim sposobnostima, ne po krvnim linijama i
pedigreima. Buldog je bio svestran pas, ali u to vreme nije
korišćen za čuvanje imovine. To je bio zadatak
mastifa, koji su i selekcionisani da budu veliki, agresivni
prema ljudima, i da su pokorni isključivo vlasniku.
Selekcija buldoga je tekla u sasvim drugom smeru, oni su pre
svega bili farmerski psi, članovi porodice, prijateljski
naklonjeni prema ljudima, i ta osobina se pretočila i u
modernog američkog pit bul terijera.
Stari buldozi su zapravo u najvećoj meri čuveni po
bull-baitingu, ali je zabluda da je ovaj sport u nekoj
većoj meri definisao razvoj i selekciju tih pasa. Za to je
uglavnom kriva propaganda, što možemo i danas da uočimo, s
obzirom na neopravdano lošu reputaciju APBTa. Bull-baiting je
bio interesantan tadašnjim medijima, kao i zbog pravne
regulative vezane za „krvave sportove“. Istina je mnogo manje
spektakularna, jer su buldozi u najvećoj meri
selekcionisani za farmerske poslove, porodičnu ulogu i
raznolike zadatke. Tek nekoliko odgajivača u to vreme je
koristilo pse za sport i tako ih selekcionisalo, u smislu da se
očuvaju i razviju osobine potrebne za bull-baiting.
Kao i borbe pasa i takmičenje u ubijanju pacova,
bull-baiting je više bio kockarski događaj nego sport.
Zapravo, u to vreme su se psi puštali i na magarce, divlje
svinje, majmune, pa čak i patke. Sve se vrtelo oko opklada
i kocke, kao recimo danas trke hrtova. Prilikom bull-baitinga,
buldozi su se puštali na vezanog bika. Psi su trenirani da idu
na nos i na uši, i da zadržavaju ugriz. Uspešan je bio onaj pas
koji bi uspeo da izbegne gaženje bika i rogove, i koji bi
najduže zadržao ugriz. Najbolji psi bi se držali za bika dok
ovaj ne bi pao od iscrpljenosti. Psi su često bili bacani u
vazduh i završavali su sa slomljenim nogama, kičmama i
lobanjama. Postoje priče o psima sa prosutom utrobom,
slomljenim udovima, koji su i dalje išli na bika. Sve u svemu,
bull-baiting je bio krajnje nehuman, kako prema psima, tako i
prema bikovima. Mada je započet od strane običnog
sveta, bull-baiting je ubrzo privukao više klase, pa čak i
kraljevsku porodicu. Baš u to vreme je došlo do političkih
i pravnih protesta. Kada je javnost počela da negoduje u
vezi sa surovošću, lansirana je „svrha“ bull-baitinga, koji
je navodno doprinosio tome da se „omekša“ meso pre nego što bik
bude zaklan. Ova „svrha“ je uspela da odloži ukidanje ovog
„krvavog sporta“ nekoliko godina, ali je parlament doneo
konačnu zabranu 1835.
HTML http://s20.postimg.org/3qiy2uv65/BULDOG.jpg
Bull and Terrier
Krajem XVIII veka su počeli da se javljaju miksevi buldoga
i foksterijera („foksterijer“ u to vreme nije bio termin vezan
za pasminu koju danas poznajemo već radne pse koji su se
koristili za lov na lisice i jazavce). Ovi psi (bull and
terrier) su bili okretniji i agilniji od buldoga i pokazali su
se mnogo pogodnijim za borbe pasa, bez obzira što su bili manji.
U roku od nekoliko godina, zbrisali su iz borbenih arena svog
većeg pretka. Početkom XIX veka je iz tih mikseva
nastao stafordski bul terijer, koji je u zavisnosti od kraja iz
koga dolazi, mogao da se pronađe u potpuno različitim
formama, od tipičnog „bully“ psa do visokonogog atletskog
terijera.
Ono što je manje poznato je da su psi puštani čak i na
lavove, a takvi „mečevi“ datiraju još iz doba starog Rima.
Jasno je da pas ne može da se suprotstavi lavu, i na taj
način su mnogi psi izgubili život. Nekoliko takvih
događaja je ostalo zapisano. Za vreme vladavine kralja
Džejmsa I, 1610., održana je borba u čuvenom Bear Gardenu,
a rezultirala je smrću 2 psa, i teškim povredama
trećeg. Lav je takođe bio povređen, a s obzirom
da je divlja životinja, trudio se da izbegne borbu i pobegne.
Drugi događaj tog tipa je objavljen u Tajmsu, 1790., a
održao se u Beču, između 6 pasa u tipu mastifa i lava.
Takođe u Beču, 1791., opisana je još jedna borba
između 4 velika psa u tipu buldoga i lava, gde se samo
jedan pas usudio da napadne veliku mačku. Ipak, pas je
preživeo.
1825., takođe su objavljene vesti u vezi sa par borbi od
strane Tajmsa i Morning Heralda. Tu je i priča o Semiju,
stafordskom bul terijeru koji se borio protiv lava u Vorviku.
Borba je trajala 20 minuta, dok lav nije ozbiljno povredio
Semija. Međutim, pas nije hteo da odustane, pa je proglašen
pobednikom.
Poznat je i članak iz 1827., takođe iz Vorvika, koji
je opisao borbu šest pasa i lava. Mada su pokazali veliku volju
za borbom, psi nisu imali šanse.
Međutim, potpuno drugačija priča je borba lava
Nera protiv dve grupe od po tri psa. Događaj se desio 1825.
Uprkos činjenici da su psi ozbiljno povredili Nera, on je
odbio da se bori, i vremenom je postajao sve iscrpljeniji i
slabiji zbog povreda. Na kraju je izgubio bitku. Borbe pasa i
lavova te godine su i poslednje u V. Britaniji.
Autor dela „History and description of modern dogs of Great
Britain and Ireland“ 1894., Roudon B. Li je napisao da su u tim
borbama korišćeni veliki primerci „bull and terriera“ a ne
buldozi.
HTML http://s20.postimg.org/fto9qf68d/BULL_AND_TERRIER.jpg
Ratting
Još jedna kockarska aktivnost koja je bila popularna u to vreme,
ali nikada nije privukla pažnju viših klasa, prvenstveno što je
bila javna, a i uključivala je biće koje nije smatrano
„plemenitim“ kao što je to bik, bio je takozvani „ratting“.
Ubijanje pacova nije bilo „plemenita“ stvar, pa zbog toga njegov
značaj nikada nije javno bio priznat u vezi sa razvojem
pasmine, a u najmanju ruku je bio bitan isto toliko koliko i
„bull-baiting“. Pas se stavljao u ograđen prostor,
prečnika oko dva metra, a zadatak mu je bio da ubije
izvestan broj pacova u datom vremenskom roku. Naravno, i ovde se
sve vrtelo oko opklada i kocke. U „rattingu“ su učestvovali
različiti terijeri i „bull and terrieri“, a ringovi u
kojima se obavljao „ratting“ su se nalazili u većini
gradova i varoši. Džimi Šou, vlasnik jedne od najvećih
javnih sportskih kuća u Londonu, kupovao je preko 500
pacova nedeljno od lokalnih pacolovaca za takmičenja koja
je organizovao. U „rattingu“, kao i u borbama pasa,
učestvovali su terijeri različitih tipova i
veličina, a takmičili su se u težinskim kategorijama.
Manji psi su obično bili terijeri, dok je kod većih
bio primetan uticaj buldoga. Oni između, koji su težili
između 12 i 20 kg su mahom bili čuveni „bull and
terrier“ psi.
U vreme kada je „bull-baiting“ postao ilegalan, „ratting“ je
postao mnogo popularniji. Pored ubijanja pacova, i borbe pasa su
dobile na popularnosti. U tim borbama su učestvovali psi
različitih veličina, od čistih terijera do
velikih buldoga. S obzirom da nisu više mogli da učestvuju
u „bull-baitingu“, ljubitelji buldoga su postali
zainteresovaniji za borbe pasa. U tim borbama, najbitnija stvar
je bila – gejm, i gejm je negovan sa posebnim akcentom. Buldog
je oduvek bio poznat po svom gejmu i istrajnosti da izvrši posao
do kraja. Njegova nesalomiva volja da drži bika, u kombinaciji
sa ekstremnom tolerancijom na bol, bili su savršena osnova za
stvaranje izuzetnog borbenog psa.
Generalno, mali psi su smatrani boljim za „ratting“. Tu su bili
mančesterski terijer, foksterijer i manji primerci „bull
and terriera“. Ubijanje pacova nije bila naivna stvar, jer nije
bio redak slučaj da psi ostnu bez oka i sl.
Najčuveniji tamanitelj pacova je bio „bull and terrier“
Billy, težak 12 kg. Rekord mu je 100 pacova za 5 i po minuta i
120 pacova za 8 minuta i 20 sekundi. Mali „bull and terrier“
pas, Jacko, je oborio taj rekord i ubio je 100 pacova za 5
minuta i 28 sekundi, a zatim i 60 pacova za 2 minute i 42
sekunde, što iznosi jedan pacov za 2,7 sekunde.
HTML http://s20.postimg.org/xkzw4vln1/RATTING.jpg
Terijeri
„Ratting“ je na taj način pomogao razvoj „half and half“
pasa, „pola buldoga, pola terijera“, koji su ubrzo postali veoma
popularni. Pasmine koje su pored buldoga ušle u „bull and
terriere“ su po nekim autorima beli engleski terijer, „black and
tan terrier“ i foksterijer. Treba naglasiti da su terijeri iz
tog vremena bili isključivo radni psi, a ono što je
najverovatnije je da je foksterijer bio taj koji je bio
terijerska osnova za stvaranje „bull and terriera“ jer je bio u
to vreme bio terijer sa najizraženijim gejmom, atletskim i
borbenim sposobnostima. Ni beli engleski terijer, ni
mančesterski terijer nisu bili ni izbliza gejm psi kao
tadašnji foksterijer.
To je u svojim pisanjima potvrdio i John P. Colby. Foksterijer
je bio pas korišćen za lov na lisice i jazavce, a borba sa
jazavcima je iziskivala izuzetnu hrabrost, snagu i gejm. Stari
Rimljani su u Evropu doneli terijera sličnog molosima. U
svojim analima, oni su pisali o psima koji „love ispod zemlje“.
Najranija ilustracija „black and tan“ tipa terijera (originalni
foksterijer je bio crn s paležom) potiče iz 16. veka, u
rukopisu „Časovi device“. „Black and tan terrier“ tip je
bio veoma tražen tokom 18. veka za potrebe „rattinga“ i
tamanjenja pacova, jer je došlo do njihovog prenamnožavanja
tokom industrijske revolucije. Druge tipove terijera su nosila
gospoda na konjima, da bi ih puštali u lisičje i
jazavičije jame.
HTML http://s20.postimg.org/eh6koj8st/TERRIER.jpg
Borbe pasa
Zatim, nakon propasti „bull-baitinga“ i njegovog stavljanja van
zakona, više nije bilo potrebe za većim psima koji su
korišeni za taj „krvavi sport“. Troškovi držanja velikih pasa
nisu bili mali, pa se težilo ka nešto manjim životinjama, ali sa
zadržavanjem gejma kojeg je posedovao buldog. Najbrži i
najefikasniji način da se to uradi je bilo ukrštanje s
terijerima. Tadašnji terijeri su takođe bili istrajni psi,
izuzetno agilni i borbeni. Kao i buldozi, i oni su bili
isključivo radni psi. Prirodna kombinacija ova dva tipa
pasa je na taj način započela svoju egzistenciju, i to
u ruralnom delu Engleske. Dok je jezgro grupe ljubitelja ovih
pasa bilo fokusirano na borbe, i na taj način način ih
selekcionisalo, mnogi drugi, posebno oni van gradova i u
ruralnim sredinama, na farmama, nastavili su da drže buldoge u
tradicionalne svrhe. Kao psi za borbu, buldozi su posedovali
potrebnu hrabrost, ali im je nedostajala agilnost. Mnogi miksevi
sa buldozima su testirani, posebno oni sa terijerima, dok na
kraju nije stvorena pasmina bul terijera koja je bila brza,
snažna i sa ekstremnim gejmom.
Kombinacija ova tri sporta je proizvela razno-razne mikseve
terijera i buldoga, s tim da se ni u jednom trenutku pažnja nije
obraćala na izgled. Psi su selektivno gajeni za turnire u
velikim gradovima, a pobednici su nastavljali potomstvo. Na
farmama, originalni buldozi su i dalje bili najzastupljeniji, i
tu su selekcionisani u smislu radnih sposobnosti i
funkcionalnosti. Treba imati u vidu da tada nisu postojale
pasmine u smislu u kojem postoje danas. Psi su se selekcionisali
po radnim potrebama, i radnim sposobnostima. Buldozi, borbeni
psi, „half and half“ tipovi, tamanitelji pacova... Iz ovoga
jasno proističe, da APBT nije definisan „jednom pasminom“,
kako bi to romantičari često tumače. APBT je
sjedinio najbolje osobine velikog broja različitih radnih
pasa koji su svojim genima dali doprinos tome da danas imamo
superiornu pasminu po gotovo svim aspektima.
HTML http://s20.postimg.org/hpb21kv2l/Borbe.jpg
SAD
Buldozi, terijeri i „bull and terrier“ miksevi su stigli i na
tlo SAD. Različiti psi za borbe, „old family“ psi i
različiti borbeni terijeri su pristigli krajem XIX veka u
Ameriku zajedno sa svojim vlasnicima. Nova zemlja je
predstavljala „plodno tle“ za dalji razvoj borbenih pasa. „Bull
and terrier“ miksevi su aktivno selekcionisani za borbe, i ono
što se tražilo od njih su beskonačna hrabrost, visok prag
bola, otpornost i volja da se ide do kraja, ali uz prijateljski
odnos sa čovekom.
Ričard Straton kaže da je APBT potekao od starih
„bull-baiting“ pasa iz Engleske, i da se nije izmenio, sem što
je selekcionisan na taj način da bi se poboljšao radni tip.
Druga struja, koja je zvanično prihvaćena, je da je
APBT mešavina nastala od buldoga i terijera. Ričard Straton
je potpuno u pravu, jer buldog jeste osnova modernog APBTa.
Međutim, isto tako, uticaj terijera na pasminu je sasvim
evidentan.
Ono što je verovatno takođe u velikoj meri uticalo na
stvaranje današnjeg APBTa su i borbeni psi drugih naroda koji su
emigrirali u Ameriku. Tu je bilo španskih, nemačkih,
francuskih, holandskih.., pasa za borbe, i za pretpostaviti je
da su najbolji od njih takođe uticali na genotip APBTa.
Vremenom, uz selekciju baziranu na atletskim sposobnistima,
gejmu, i inhibiciji agresivnosti prema čoveku, jasnije se
definisao i tip pit bul terijera.
Kako su cvetale SAD, tako se razvijao i APBT. On je bio
najpopularniji među psima, bio je voljen i poštovan, a
ljudi su ga nazivali različitim imenima – „Pit Dog“, „Pit
Bull Terrier“, „American Bull Terrier“, „Yankee Terrier“. Na
kraju, svi ovi psi su se definisali u danas poznatom
američkom pit bul terijeru.
Treba primetiti i da su varijacije buldoga, bez terijerskog
uticaja takođe došle na američko tle. Ovi veći
psi su se podelili u različite tipove, i nazvani su
američkim buldozima. Ovi buldozi su bliži starom buldogu u
odnosu na APBTa. Moderni Scott buldog radne linije je po izgledu
blizak alanu, i veoma blizu originalnim „bull-baiting“ psima.
Ono što je indikativno da prikazi i slike Olde English
Bulldoggea pokazuju da su to bili beli psi sa obojenim ili
tigrastim oznakama, baš kao što je slučaj i sa
američkim buldozima. Johnson tip američkog buldoga je
teže građe sa širim, brahiocefaličnim glavama.
Pretpostavlja se da je ovakav tip forsiran kada je
„bull-baiting“ u Engleskoj bio na vrhuncu, dok su farmerski psi
bili bliži Scott tipu.
HTML http://s20.postimg.org/tftkwpd8t/SAD.jpg
Zvanično priznavanje
Čonsi Benet je 1898. godine osnovao „United Kennel Club“
(UKC), registar čiji je isključivi cilj bio
registracija i priznavanje pit bul terijera. Čonsijev pas,
Ring, bio je prvi pas registrovan u UKC-u. U to vreme su borbe
pasa bile opšte prihvaćene kao narodna zabava, te je UKC
obezbedio registraciju, kao i pravilnik za borbe pasa. Benet je
takođe težio tome da oformi organizaciju koja će
predstavljati pasminu pre svega u radnom smislu. Tako je
rođen američki pit bul terijer kao zasebna pasmina. U
to vreme je UKC bio elitni registar za APBTa. Da bi bio
prihvaćen u UKC, pas je morao da pobedi u tri borbe.
Godinama kasnije, kada su borbe pasa stavljene van zakona, UKC
se brzo odrekao svoje prošlosti, i akcenat je prebacio na radne
aspekte pasmina. Ova organizacija je danas drugi po
veličini oficijelni registar čistokrvnih pasmina u
SAD, i u potpunosti odbacuje sve one koji se bave borbama pasa.
Drugi registar koji je takođe osnovan isključivo za
potrebe APBTa je ADBA (American Dog Breeders Association). ADBA
je osnovana dvanaest godina nakon UKC-a, a pokrenuo ju je Gaj
Mekord, blizak prijatelj jednog od očeva modernog pit bul
terijera, Džona P. Kolbija.
U sledećih trideset godina, APBT je postao jedna od
najpopularnijih pasmina u američkoj istoriji. To je dovelo
i do stvaranja trećeg registra, poznatog kao AKC (American
Kennel Club). AKC je priznao pit bul terijera, ali je i promenio
ime pasmine u „Staffordshire Terrier“, kasnije „American
Staffordshire Terrier“ (1972.), odričući se imena i
istorije. Sve do 1936., APBT i AST su bili fizički potpuno
identični. Nakon 1936., AST nije selekcionisan u radne
svrhe, već isključivo zbog tipičnijeg,
„atraktivnijeg“ izgleda, kojeg karakterišu „kockastije“ glave,
šire grudi i masivnije čeljusti.
Danas je AST, zbog suženog genetskog fonda prouzrokovanog
„matador breedingom“ mnogo homogeniji što se izgleda tiče,
dok je APBT zadržao različite tipove, od vitkog do
masivnog, od terijerskog do bul tipa. Mada fenotip varira kod
APBTa, relativna masa, veličina i proporcije ostaju
konstantne, a čistokrvni psi preko 27 kg predstavljaju
retkost kod časnih odgajivača. Pit bul je selektivno
uzgajan preko 170 godina, a oštra radna selekcija ga je
proizvela u izuzetnog radnog psa i psa za pratnju.
Odgovarajuće odgajan, radni APBT je izdržljiv, atletski,
hrabar i istrajan pas, sa posebnom ljubavlju prema čoveku.
U međuvremenu, APBT je postao svetski „superpas“, kako što
se tiče zdrave anatomije, tako i takmičenja u weight
pullu, agilitiju, poslušnosti itd. Pasmine proistekle iz „bull
and terrier“ varijeteta, sem APBTa i ASTa su i Staffordshire
Bull Terrier i English Bull Terrier.
HTML http://s20.postimg.org/k9ba9f80d/priznavanje.jpg
Sva prava zadržana. Kopiranje zabranjeno.
#Post#: 339--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: Mr.Dzozef
Date: September 27, 2013, 8:18 am
---------------------------------------------------------
Ne procitah bolji istorijat APBT-a. Svaka cast, Pavle.
#Post#: 373--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: Mournblade
Date: September 27, 2013, 5:05 pm
---------------------------------------------------------
Hvala druže moj. :)
#Post#: 413--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: Sedamag
Date: September 29, 2013, 7:30 am
---------------------------------------------------------
--- Quote from: Mr.Dzozef link ---
>
> Ne procitah bolji istorijat APBT-a. Svaka cast, Pavle.
>
--- End Quote ---
Takodje! (y)
#Post#: 693--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: BraneBukvic
Date: October 11, 2013, 7:44 am
---------------------------------------------------------
Ima bas zanimljivih prica i svega...
HTML http://www.gamedogshistory.com/home/
#Post#: 1303--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: zmanic
Date: February 28, 2014, 11:43 am
---------------------------------------------------------
RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOG PIT BUL TERIJERA (APBT) I
NJEGOVIH DERIVATA DANAS,
AMERIČKOG STAFORDSKOG TERIJERA (AST) I STAFORDSKOG BUL
TERIJERA (SBT)
by Mariano Peinado
--- Quote ---
>
> Ovaj rad prouzrokovan je polemikom sa par entuzijasta iz sveta
američkih stafordskih terijera (AST) i stafordskih bul
terijera (SBT) usled njihovih odbijanja da priznaju realnost.
Oni se u nekim slučajevima odriču porekla svojih rasa
tvrdeći da ove rase nemaju nikakvu vezu sa APBT.
>
> Da bi ste razumeli njihove rakcije morate da imate u vidu da
oni žele zaštititi svoje rase od glupih
ograničavajućih zakona koje stvara društvena klima
uzbunjivanja nekim napadima pasa na ljude.
>
> Lako razumljivo da to rade da bi zaštitili svoje rase od ovih
zakona, ali ne moraju na takav način da beže sa scene na
način koji šteti APBT?
>
> Zar ne bi bilo bolje da se njihov rad usmeri na borbu protiv
loše medijske slike, na takav način da se ne stvara
pogrešna slika u javnosti, baš kao što smo mi uradili, usled
uybunjivanja javnosti u yadnje vreme? Naravno da jeste, ali
čini se sada komplikovanijim.
>
> Ostavljajući po strani ovu polemiku fokusiraćemo se
u ovom članku samo na našu temu iz naslova, tako da svi
ljubitelji pasa shvate koje su razlike među ovim rasama .
>
> Ja tvrdim da između 1935. i 1936. godine, respektivno, ni
američki stafordski terijer (AST), niti stafordski bul
terijer (SBT) nisu postojale kao posebne rase. Svi ti psi su
bili deo iste rase, Američki Pit Bul Terijer. APBT-i su u
Engleskoj imali različita imena za te iste pse na
američkom kontinentu. Komunikacija među ljudima iz
obe zemlje skoro da nije postojala.
>
> Grupa odgajivača APBT iz Amerike, na čelu sa J.H.
Colby-jem (jednim najboljih odgajivača APBT svih vremena)
predložila je American Kennel Club-u (AKC) da priyna kao rasu i
Američkog Pit Bull Terrijera preko Wilfred T. Brandon-a,
koji je obavio sve potrebne birokratske poslove. Na ovaj
način, rasa bi uživala bolju medijsku podršku u štampi i
društvu uopšte. Istovremeno, druga grupa odgajivača APBT-a
u Engleskoj, predvođena Jack Dunn-om, spremala je isti
predlog za englesko kinološko društvo (KC).
>
> U oba slučaja desila se ista stvar. Oba kinološka
društva zatražila su od odgajivača i predlagača APBT
standarda da uspostave strože definisan standard nego što su
bili prvobitni nacrti za APBT, ali naravno, sa svojim
ograničenjima.
>
> Nakon rada na uspostavljanju novog i još strožeg standarda za
svoje APBT-e, američki partneri definisali su standard za
veći, gabaeitniji, fenotip dok engleski su partneri
definisali njegovu smanjenu verziju.
>
> Kada su definisali ova dva standarda, podneli su zahteve i AKC
i KC da ih prihvate da budu deo liste priznatih rasa. ACK i KC
ih zamolio za još jednu stvar, zadužili APBT odgajivače u
SAD i Engleskoj da promene ime rase.
>
> Obe organizacije odgajivača na oba kontinenta došli su sa
veoma sličnim imenima za njihove rase. Amerikanci ih
nazvali “Stafordski terijer”, a njihovi engleski partneri su ih
nazvali “Stafordski bul terijer”. Pošto su modifikovali svoje
standarde i imena, obe grupe su prihvaćeni odvojeno.
>
> U 1935. godini KC Velike Britanije pritnao je smanjenu verziju
rase, a u čast APBT-a koji se koriste za vuču
rudarskih kolica na opasnim deonicama rudnika Staffordshire
okruga nazvali si je Stafordki bull terrier. Prvi pravi
predstavnik standarda ove grupe APBT, sa promenjenim nazivom i
strogo definisanim standardom, bio je pas samog predsednika
kluba Džeka Banarda, pas zvani "Džim Dandi".
>
> Iako sada imaju različita priznata imena i uzgajaju se i
u Engleska ili u SAD odvojeno, ovi psi su još uvek ista
prvobitna rasa - čistokrvni APBT.
>
> Štaviše, ukoliko prostudiramo pedigree današnjih AST-a i
Staffordshire Bull Terijera možemo da pratimo unazad njihove
predke, i uverićemo se da su imali veoma popularne APBT pse
poput Lojd-ovog "Pilot"-a, Lojd Paddi, Raffertija Burke-a, itd.
Takođe, u ovim starim pedigreima mogu da se nađu imena
većine najboljih odgajivača APBT-a. Kao što su:
Delihant, Con Feelei, Earl Tudor i Joe Corvino, VS Semmes,
Kolbi, Džim Corcoran, Villiam J. Lightner, Džoni Mekdonald (Gas
House), John Nooan. Dakle, nema sumnje da je poreklo AST i SBT
dolazi iz iste rase, koja je ranije nazivana Američki Pit
Bul Terijer.
>
> Ove pedigrei su ljubomorno čuvani privatno i niko nije
mogao da sumnjam u kredibilitet ovih ljudi i njihovo poštenje.
Ovi rodovnici su impregnirani rečju i čašću
odgajivača.
>
> Psi iz Engleskoj su prebacivani u SAD posle 1800. godine, kada
je mnogo ljudi iz siromašnih područja zemlje prelazio u SAD
u potrazi za boljim životom. Veliki broj poneo je svoje APBT
pse sa njima na to putovanje. U to vreme ti su se psi nazivali
različitim imenima, kao što su “Bull terijera”, “Stari
engleski buldog”, “Pit Bull Terrier”, ili samo “Buldog”.
>
> Tek su 1898. godine svi bili konačno označeni
zahedničkim imenom “American Pit Bull Terrier”.
>
> Sada bih da pojasnim razliku između ove dve rase u odnosu
na njihove pretke u originalnoj APBT rasi.
>
> Fizički, ima dosta sličnosti između sve tri
rase. Ne treba zaboraviti da su sve tri istog porekla dok se
nisu uzeli drugi pravci u selekciji rase, sada fokusiranih samo
na fizički izgled psa. Stoga nije teško razumeti, da mnogi
neupućeni ljudi ni danas ne vide razlike i da ih to
zbunjuje. Velika razlika između ove tri rase postoji
uglavnom u karakteru psa zbog drugačijih kriterijumima pri
izboru za ukrštanja i selekcije tokom niza godina.
>
> Otkako su kinološka društva priznala grupe APBT na svojim
listama sa imenima i promenjenim fenotipom (KC 1935. godine, a
AKC sledeće) uzgoj i selekcija ovih pasa usmerena je
uglavnom na izgled psa. Na taj način, omogućeno im je
da se takmiče na izložbama u lepoti. Pobeđivanjem na
njima značajno se uvećavala cena pasa koji potiču
od ponednika izložbi.
>
> U daljem uzgoju ovih novih varijacija, autentičan
karakter APBT nije uziman u obzir, kao što je to rađeno od
njegovog nastanka pre oko 500 godina. Ako se da prioritet
izgledu nad karakterom, Američki Pit Bul Terijer će se
ugasiti za nekoliko decenija. Kada mi govorimo o pincipima i
vrednostima koje su urođene karakteru American Pit Bull
Terrier-a, mislimo da treba razvijati karakter koji obavlja bilo
kakav posao poveren od strane čoveka, njegovog vlasnika.
Oplemenjivanje sa tendencijom na karakter psa je obaveza.
>
> Ovo se ni u kom slučaju to se odnosi na nezakonite
aktivnosti, kao što su borba pasa.
>
> Principi i urođene vrednosti karaktera u selekciji APBT
sastoje se i uvek su se sastojala u selekciji pase sa
sledećim karakteristikama:
>
> 1. Oni moraju da imaju prema ljudima prijateljski stav. Dakle,
izbacivati iz daljeg priploda pse koji su agresivni prema
ljudima.
>
> 2. Moraju biti dobri i uporni radnici, višenamenski i sa
apsolutnom spremnošću da izvrši bilo koji zadatak, bez
obzira na probleme i nevolje.
>
> 3. Takođe je bitno da se održi fizička
funkcionalnost koja omogućava životinji da deluje u tim
teškim situacijama, nepristupačnim terena ili opasnim
poslovima. Dobar način da se to ostvari je da se nastavi
sa zvaničnim standardom, koji je uspostavljen posebno, tako
da psi mogu da održe svoje najbolje fizičke i psihičke
sposobnosti potrebne za rad i sport.
>
> Ovaj kriterijum je uvek bio bitan od stvaranja American Pit
Bull Terriera, i čini glavnu razlika u odnosu na njegove
varijacije: AST I SBT. Ali i u poređenju sa drugim rasama
pasa.
>
> Većina rasa usvojila je politiku uzgoja prema izgledu ili
lepoti psa, gubeći prvobitne karakteristike koje su
kreirane i dobijene, čime ih osuđuje na različite
genetske probleme kao što su displazija, mononukeidne,
entropium, itd.
>
> Za razliku od drugih rasa, rasa American Pit Bull Terrier je
uvek su pratila pri selekciji gore navedena tri kriterijuma. To
je jedini način da se osigura dobar karakter i da se
izbegne istrebljenje rase.
>
> Jedina lepota važna u oplemenjivanju rase American Pit Bull
terijera je lepota njegovog svog srca (prijateljski prema
ljudima, inteligencija, uravnoteženost, hrabrost, istrajnost,
lojalnost, itd ..) ostavljajući po strani njihov
fizički izgled u neki drugi plan.
>
> Sa ovim argumentima ne želimo da impliciramo da su i AST ili
SBT danas agresivni prema ljudima, ili da se nespremni za rad,
ili da nemaju dovoljnu fizičku ili psihičku snagu da
obave naporan rad. Naravno da ne.
>
> Ono što ja pokušavam da kažem je, da je zbog pogrešne
selekcije u oplemenjivanju posle 70 godina od priznavanja, ove
rase su daleko od toga šta je to originalni Američki Pit
Bul Terijer. Hvala bogu, mnogi odgajivači su uvek bili
verni ADBA standarda širom sveta, čime se i očuvala
čistota rase. Zato možemo i danas uživati u originalnom
American Pit Bull Terrieru.
>
> Da bi bolje razumeli ovo poslednje pitanje, možemo
pročitati članak koji napisao prvi predsednik
Stafordski bul terijer kluba, Džek Barnard, "Istorija Stafordski
bul terijer", u izdanju VC Hollender, objavljenog 1952.g. i
kojem kaže sledeće stvari:
>
> [quote]
> Naravno, ja bih da vidim Stafforda sa duhom, karakteristikama
i suštinom rase. Ali, ja sam zabrinut i i nešto ću više da
kažem nego obično, jer većini naših sadašnjih
primeraka nedostaje srce (ili bes). Ovo je zaboravljano u
traganju za “tipom". Ja se ne zalažem za pse manijake, ali sam
čvrst u uverenju i verujem da je staford bez duha kao
anđeo bez krila. Verujte mi kada vam kažem da će naš
istinski staford živeti i otići u smrt sa osmehom na licuza
svog gospodara. Njegova ljubav prema gospodaru je ogromna, i sve
ono što on traži je malo ljubaznosti i nežnosti. On pamti, bez
obzira na to koliko ceniš svog psa, on će tebe ceniti ipak
više.
--- End Quote ---
Objavljujem ovo jer danas postoji značajan nedostatak svega
izrečenog. Takođe, ovo je namenjno svim ljubiteljima
AST I SBT da ne negiraju više poreklo svojih omiljenih rasa, i
da ne krive APBT rasu za sve napade na ljude. Ovaj članak
može da im pomogne, da kada razmisle o svemu ovome, počnu
da cene APBT kao predivnu rasu, a da nastave da uživaju u svojim
lepim ljubimcima. Oni treba dobro da razmislite dva puta kada
okrivljuju APBT, ili se čak bacaju kamenjem na njih, jer to
isto može da se desi njima jednog bliskog dana. Mi smo svi u
istom čamcu, ako on potone svi ćemo se podaviti.
To što svi ljubitelji pasa treba da znaju, ne postoje opasne
rase, jedina opasnost dolazi od ljudske vrste. Sve je na
odgovornosti vlasnika, kao i sudija, zakonodavca i vlasti koji
ne zahtevaju odgovarajuću procenu pasa i vlasnika.
Nastavljajući diskusiju, želim da bude jasno da cenim ono
što su ranije dve grupe odgajivača pokušale da urade kako
bi rasa postala prihvaćena od strane nekih drugih
entiteta, da ima bolju medijsku pažnju. Ali taj napor da budu
prihvaćeni od strane AKC i KC, učinila je da padnu u
donošenju najvažnijih odluka u njihovim životima. Dozvolili su
im da im se promene standard i zvanični naziv njihove rase.
Pravi ljubitelji rase nikada ne bi dozvolili da se ovo desi. Oni
nikada ne bi promeniti način na koji je rasa selektovana
poslednjih 500 godina.
Jedan od najčešćih zahteva koje dobijamo širom FIAPBT,
dolazi od raznih ljudi koji od nas traže da se borimo da budemo
priznati od strane FCI. Imamo isti odgovor za sve: svi subjekti
zainteresovani za priznavanje APBT, moraju da pokažu jasan
interes da u tome poštuju originalni naziv, originalni standard,
i naravno da ne organizuje izložbe lepote.
Organizacijom jedino takmičenja u lepoti dovešće do
degenerisanja APBT i posledično do izumiranja ove rase. Dok
se to ne prihvati od strane organizacija zainteresovanih da
uvrste APBT na svoje liste, mi nismo zainteresovani za njih.
Organizacija ADBA sada je više nego dovoljno za nas. To
garantuje kontrolu karakteristika rase i opstanak
autentičnog American Pit Bull Terriera.
Samo one organizacije koje žele da stvore sportske događaje
i takmičenja biće prihvatljive za FIAPBT ("Federacija
International del APBT").
Takmičenje je za nas događaj gde se ispituje standard
rase.
Uglovi i druge mere životinje se premeravaju, uzimaju se u obzir
procenti i brojevi a ne isključivo lepota. U većini
ovih događaja, najlepši ili najslađi pas nije
pobednik, već jedan korak bliži standardu.
Svaki entitet zainteresovan za prihvatanje APBT na svojoj listi,
nikada ne treba da organizuje izložbe lepote. Oni treba da
urede da događaj bude organizovan i usaglašen tako da se
obezbedi dobra selekcija za dalji uzgoj, a sa druge strane, ti
događaji treba da obezbede vlasnicima odgovor na pitanje
“da li je njihov APBT odličan radnik” zbog svoje
svestranosti.
Oni koji su zainteresovani za registraciju kod APBT takođe
treba da savetuju odgajivače da prate tri osnovna tri
principa i vrednosti APBT u izboru.
Današnji pravi ljubitelji ove rase nikada ne treba da ponove
jednom davno učinjenu grešku. U prošlosti, odgajivači
koji su pokušali da se uklope u APBT u KC i AKC nisu ispunili
svoj cilj. Hteli su APBT da bude prihvaćen od strane tih
organizacija, ali je završio stvaranjem dve različite, ali
srodne izvedene rase, a posle 70 godina pogrešne selekcije
nastale su dve potpuno različite rase.
Postoji nekoliko međunarodno priznatih organizacija
važnijih od FCI za priznavanje APBT. Ovi entiteti rade dobar
posao registrovanja pasa i održavaju čistotu rase. Zbog
toga što ima mnogo lica zainteresovanih za priznavanje APBT ne
znači da je to i dobro po rasu. Samo se radi ono što drugi
već rade. Bolje je imati nekoliko dobrih organizacije koje
rade dobar posao nego mnogo oštećenja rase u jedinstvenoj
organizaciji.
[/quote]
soryy za bed english prevod, u žurbiu sam
#Post#: 1314--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: Boris NS
Date: March 17, 2014, 2:06 am
---------------------------------------------------------
Ma odlicno je... i ovo je pod must za procitati...
#Post#: 1449--------------------------------------------------
Re: Istorijat APBT-a
DIR By: Mournblade
Date: September 20, 2014, 3:26 am
---------------------------------------------------------
Odličan članak. Ipak, ono što treba imati u vidu je da
se selekcija APBTa nije prekidala, i išla je konstatno po jednom
principu. Što se AST-a i SBT-a tiče, tu je dodavana krv sa
strane da bi se dobio željeni fenotip. Tako, AST u sebi nosi
gene američkog buldoga (zato mešanci pita i staforda mahom
budu "ogromni") i engleskog buldoga. Stafordski bul terijer u
sebi ima krvi francuskog buldoga i engleskog buldoga.
Naravno, i APBT je "mešanac", ali u njega nije "dodavano" ništa
radi nekog izgleda i sl. Njegovi preci su bull & terrier, stari
stafordski bul terijer, stari bul terijer i irski stafordski bul
terijer.
Zato je prilično upitno do koje mere su AST, SBT i pit ista
pasmina. Da imaju zajedničke pretke, imaju, ali je
suzbijanje terijerske krvi u AST-u i SBT-u dovelo do toga da su
ti psi daleko inferiorni atletski u odnosu na pita.
*****************************************************
Page 1 of 1