DIR Return Create A Forum - Home
---------------------------------------------------------
Balkan Working Dog
HTML https://balkanworkingdog.createaforum.com
---------------------------------------------------------
*****************************************************
DIR Return to: - Istorija
*****************************************************
#Post#: 151--------------------------------------------------
Psi u drevnim kulturama
DIR By: Orijana
Date: September 26, 2013, 4:44 am
---------------------------------------------------------
Ukoliko pas nije kao što to poslovica tvrdi "najbolji
čovekov prijatelj‚ on je svakako jedan od najstarijih.
Čovek i pas bili su partneri u lovu i životni saputnici
pored vatre hiljadama godina. Ipak imali su veću ulogu u
drevnim religijama i mitologiji nego što imaju u današnjim.
Psi u drevnom Egiptu - U slavu Boga sa druge strane
Pas je postigao svoju prvu veliku slavu među ljudima u
Egiptu. Naši četvoronožni prijatelji su igrali toliko važnu
ulogu u svakodnevnom životu da su inkorporirani u religiju. Bog
"sa druge strane" Anubis je prikazan sa glavom psa (mada se
danas vode polemike da li je u pitanju šakal) i nije bilo
neobično da se na sarkofazima kraljeva nalaze figure pasa
kao simbol vodiča i zaštitnika na večnom putovanju
kroz zagrobni život.
U drevnom Egiptu čak je i porodičan pas smatran kao
bitan deo kulture. Porodica bi oplakivala ljubimca kao gubitak
deteta. Preminuli ljubimci iz dovoljno imućnih porodica bi
bili mumificirani i poslati u zagrobni život sa svim svojim
ovozemaljskim stvarima, kao i ljudi. Faraoni su takođe
sahranjivani sa svojim psima kako bi nastavili konačni put
zajedno. Vekliki broj mumija pasa u blizinni grada Hrdai-ja (od
strane Grka nazvan Cynopolis ili "Grad pasa") stoji kao tihi
testament veze i ljubavi izmedju pasa i njihovih Egipatskih
gospodara.
Drevna egipatska reč za psa bila je "iviv" i odnosila sa na
zvuk psećeg lajanja. Zahvaljujući pronađenim
artefaktima znamo mnogo imena pasa poput Hrabri, Pouzdani,
Antilopa, Crni pa čak i Peti. Egipćani su toliko
voleli svoje pse da su prva civilizacija na svetu koja je uvela
zakon po kome su oni okrutni prema njima bili strogo kažnjavani.
Mnoge slike i hijeroglifi prikazuju pse uključene u
priče svakodnevnog života Egipćana. U praistorijskom
Egiptu dosta pre uspona prve dinastije ljudi i psi su lovili
zaajedno. Juna 2000te godine Džordž Kaninsitam (George
Cunninsitam) je u blizini Ain Sokhna puta (40 kilometara
jugositočno od Kaira) otkrio pećinske crteže od kojih
najstariji datiraju 4000 pre nove ere i jasno prikazuju muškarca
i ženu kako love rame uz rame sa svojim psima.
Naučnici i poštovaoci su željni da otkriju koja rasa je
portretirana u Egipatskoj umetnosti. Počev od
predinastijskog perioda najčišće se prikazuje tip hrta
sa šiljatim uspravnim ušima, kratkog kovrdžavog repa. Ovaj pas
se se navodi kao Faraonski pas, Ibiški pas ili Basenji. Ipak po
novijim DNA istraživanjima ostataka iz tog perioda Faraonski i
Ibiški pas su modernije rase dok se Basenji može klasifikovati
kao "prastara rasa drevnog Egipta".
Psi u Antičkoj Grčkoj - Uspon mitologije
Za razliku od Egipćana koji su napredovali tiho i u
poluizolaciji Grci su bili produkt gusto naseljenih i ka
trgovini usmerenih kultura mediterana i Bliskog istoka. Život je
bio konkurentan a zemlja je dolazila po visokoj ceni. Ipak i u
takvom okruženje psu su našli svoje mesto, najpre kao miljenici
Helenske aristokratije zahvaljujući baš trgovini sa
Egiptom, a kasnije i kao ljubimci običnog naroda.
Jedan od interesantnih uloga je bila otkrivanje jeste li ili
nije osoba u nesvesti. Naime kada bi pojedinac kolabirao ukoliko
je u pitanju padanje u nesvetst pas bi lajao i maho repom.
Ukoliko je pak u pitanju smrtni slučaj pas je dresiran da
stoji nepomično i ne daje ni glasa od sebe.
Može se reći da se psi drevne Grčke dele na tri tipa.
Molos koji je dobio naziv po plemenu Molosian sa Severa
Grčke koje ga je načinilo poznatim, je predak
današnjeg mastifa. Vekovima poznat kao ultimativni pas rata,
veliki, snažan, pametan i neustrašiv. Grci su ove gigante
koristili za nešto poput konjice. U retkim periodima mira molosi
su branili stada od vukova. Ove životinje su najveći deo
svog života provodile napolju te se i nisu smatrali ljubimcima
vec više radnom snagom. Drugi tip su krasile brzina i
istrajnost, te su lako preuzeli ulogu lovnih pasa. Poznatiji kao
Lakonski pas, razvijen u Sparti i Kritski pas (na Kritu) ovi psi
su bili elegantni ali brutalni lovci. Treći tip se može
nazvati pretkom današnjih pasa za pratnju razonodu. Mali,
sladak, miljenik dama, sa svrhom da pruži zadovoljstvo i društvo
svojim vlasnicima.
Najstariji kinolozi potiču iz ovog perioda Grčke.
Aristokratski političar i vojskovođa Alkibijad je
platio veliku sumu od sedam hiljada drahmi za jednog malog psa i
sam mu otsekao rep, kako se navodi " da bi ga ulepšao" i time
postavio temelj za današnje kupiranje pasa. Za samu kinologiju
još značajnije mesto pripada filozofu i poštovaocu
čvrstog i rigidnog uređenja Sparte, Ksenofontu. On je
među mnogobrojnim delima jednu knjigu posvetio uzgoju i
dresuri pasa i ovo delo književnosti se smatra prvim kinološkim
dokumentom na svetu. Naravno ne smemo izostaviti i Aristotelovu
"Istoriju životinja" koja sistematski obrađuje anatomske,
fiziološke, morfološke i biološke i naposletku psihološke
karakteristike životinja, među njima i pasa.
Prvi književni klasik zajedničkog života čoveka i psa
dolazi nam od grka. Jedano delo literature, poznato i
izučavano vekovima: Odiseja. Odiseja prati priču
ratnika Trojanskog rata koji korača dugim, poodmuklim i
avanturističkim drumom ka svom domu. Stigavši prepušen niko
ga ne prepoznaje. Niko do vernog psa Argosa kojeg je ostavio pre
dugih dvadeset godina na odlasku u rat. Star i slep, ovaj
izuzetni prijatelj veselo mašući repom umire na nogama svog
gospodara.
Kada je Zevs bio beba imao je psa "zlatno štene" po imenu
Laelaps sa dužnošću da čuva budućeg kralja svih
Bogova. Zevs je kako se veruje ovog izuzetnog psa, psa koji je
uvek uspevao da uhvati plen, poklonio svojoj ljubavnici Evropi.
Ona ga je u jednom trenutku dala Minosu kralju Krita, da bi
uhvatio Teumesiansku lisicu, lisicu koja nikada nije mogla biti
uhvaćena. I paradoks je rođen. Zevs umoran od dileme
je obe životinje pretvorio u kamen da stoje zamrznute u
večnoj poteri. Uz Zevsa, Artemida i Hekata su često
prikazivani sa psima što u ulozi kompanjona u lovu što u ulozi
kurira.
Poslednji ali ne manje važni pas drevne Grčke je svakako
Kerber. Strašni i užasavajući čuvar ulaza u Had, sa
tri glave koji pušta svakoga da uđe ali nikoga da
izađe.
Psi ratnog Rima - Cave Canem
Aleksandar Veliki i kasniji rimski imperatori su bili ljubitelji
pasa. Bili su to rimnjani koji su prvi opremili svoje pse sa
kožnim ogrlicama i velikim oštrim šiljcima kako bi se odbranili
od drugih pasa i što je važnije u metežu bitke povredili
jahačeve konje. Neki rimljani su išli dotle da su svojim
psima stavljali ogrlice od srebra, drugi su pisali epitafe za
svoje preminule ljubimce. Na ulazima u svoje domove bi stavljali
mozaike sa likom psa i natpisom "Cave canem" što u bukvalnom
prevodu znači "Čuvaj se psa". Imali su i posebnu rasu
pasa kojima je bilo dozvoljeno da ostaju u kući i održavaju
krevet toplim za svoje gospodare.
Kako su slavni rimski putevi izgrađeni i prošireni,
stražarske postaje su nicale i opremljivane malom ali uvežbanom
milicijom i čoporom pasa čuvara. Svi putevi vode u Rim
su konačno bili bezbedni za upotrebu. Psi u Rimskom carstvu
nisu bili isključivo ratnici ili čuvari, rimljani su
ih koristili i za vuču tereta te nije bilo
neuobičajeno videti pse među volovima i konjima kako
vuku kola svih veličina iz različitih delova carstava.
Samo Cezar je bio javno opmenut da zanemarje svoju roditeljsku
dužnost prema deci zarad afekcije prema psima.
Na žalost kroz ceo period istorije rimskog carstva psima nisu
cvetale ruže. Kada su Gali napali rimski kapitol na i opasnost
nisu upozorili psi, već guske. Kasnije proglašene svetim
kao spomen na taj trenutak, na dan gusaka svake godine rimljani
su pse za kaznu vukli po ulicama.
Psi u Indiji - Put do neba
Druge kulture odvojene stotinama godina i miljama takođe su
primetile lojalnost pasa u svojim legendama. Mahabharata je
drevna idnijska priča o putovanju kralja Judušthira do
neba. Kralj putovanje započinje sa članovima svoje
porodice i vernog psa pored njega. Kada dostigne kapije neba
kralj shvata da su jedini ostali on i njegov pas. Čuvar
kapija raja mu govori da jedino on može ući, pas ne.
Šokiran što saputnik koji mi je ostao veran do kraja puta
neće biti prihvaćen u Raju Judišthira odlučuje da
ostatak svog života provede na Zemlji. Ipak u pitanju je još
jedan moralni test i dva prijatelja zajedno odlaze u raj.
Nisu u svim kulturama psi predstavljani kao važna i uzvišena
stvorenja. Na crne pse se gledalo sa podrozrenjem i smatrani su
otelotvorenje zla. No Indiji to nije bio slučaj. Divlji,
crni psi su smatrani svetim "Božijim psima", njihovo
povređivanje je bilo zabranjeno i strogo kažnjavano.
Psi velikog Kineskog zida - Fu pas
U Kini su psi imali nesreću da budu žrtve religije i
kultova., neretko na obrednim stolovima postavljeni kao žrtve
bogovima. Čak i danas oštar odgovor Zapada je prisutan na
drevnu kinesku podelu na pse čuvare, lovne pse i pse koji
se jedu. Ipak ako zanemarimo kontraverznu i mučnu
kategoriju broj tri psi su se u drevnoj kini cenili kao
pomoćnici u lovu od samih početaka zemlje
pirinča. Čak je postojao i upravnik štenara koji je
kontrolisao brojnost, parenje i trenirao pse za carski dvor.
Danas bi mnogi rekli da je Konfučije morala cepidlaka ali
kinologija ga posmatra kao čoveka koji je imao psa. Tužan i
skhran smrću svog ljubimca Konfučije je svom
učeniku Zigongu rekao da njegovog prijatelja sahrani. Kako
se konji sahranjuju u zavesama a psi u tendama, a on je
siromašan i nema ni jedno ni drugo, pas je trebao biti sahranjen
u strunjačama, tako da mu plemenita glava ne dodiruje
zemlju.
Crni pas je i ovde imao jak uticaj. Poznatiji danas kao Fu pas
(iako lav) predstavljao je srećnu amajliju i smatran za
životinju mitskih zaštiničkih sklonosti.
Tekst je predviđen za časopis Pas. Sva autorska prava
zadržana. Reprodukcija, kopiranje i izmene teksta zabranjene.
#Post#: 1497--------------------------------------------------
Re: Psi u drevnim kulturama
DIR By: Sunyanicha
Date: March 14, 2017, 12:07 am
---------------------------------------------------------
I was skeptical about this, and fortunately I had the chance to
read something I did not understand yet.
*****************************************************
Page 1 of 1